Priča o mojoj borbi i radosti.
Bilo je to jedno od najlepših i najtežih perioda u mom životu. Kada sam saznala da sam trudna, srce mi je bilo ispunjeno neizmernom srećom. Čekala sam svog sina, ali nisam ni slutila da će me na tom putu dočekati velika neizvesnost. U šestom mesecu trudnoće, dok sam bila u punom procvatu i nadala se da će sve proći u najboljem redu, pojavio se iznenadan izazov. Stariji sin nam je doneo boginje iz vrtića, naravno kako ih nisam preležala u detinjstvu obolela sam od istih. Telo mi je bilo preplavljeno osipom, a strah od toga šta bi to moglo značiti za bebu u stomaku postao je moja najgora noćna mora. U tom trenutku, nisam znala šta da mislim, nisam znala šta da radim, ali sam znala jedno — moram da budem jaka, ne samo zbog sebe, već i zbog dece. Na ispitivanjima koja su rađena ustanovljeno mi je da nosim virus malih boginja (Morbili). Dok su me lekari pažljivo pratili, svaki dan je bio nova borba, nova iščekivanja, počela su pitanja, ali i sumnje.
Niko nije mogao da garantuje da će sve biti u redu. Niko nije znao šta će se desiti sa bebom. Strah je preplavio sve oko mene. Svi su počeli da sumnjaju u to da će Jakov biti zdrav, da će trudnoća imati srećan završetak. Iako su svi želeli da veruju, iza njihovih očiju bila je nesigurnost. “Možda neće preživeti…”, rekli su mi. “Moguće su posledice, možda neće biti sve u redu sa njim.” Čitajući po forumima iskustva drugih mama a i stručnih literatura, nije mi bilo svejedno. Ove reči su mi bile poput noža u srcu. Nisam želela da verujem u to, ali sve je izgledalo tako neizvesno. Lekari su bili oprezni, a ja sam bila bespomoćna, suočena sa ogromnom količinom straha. Svuda oko mene bila je tišina neizvesnosti, kao da niko nije verovao u to da će moja beba preživeti ovu borbu, lekari su mi savetovali abortus u krajnjem slučaju i to u šestom mesecu trudnoće.

I dok su svi oko mene sumnjali, ja im nisam dozvolila da mi oduzmu veru. Verovala sam u Jakova, verovala sam da će on biti jak, da će on uspeti. Borila sam se za njega svakim danom, govoreći sebi da moram biti jaka i da moramo zajedno da prebrodimo ovu borbu. Bio je moj svet, moja nada, moje sve. I onda je došao taj dan – dan kada je Jakov došao na svet. I nije bilo nikakvih posledica. Bio je zdrav, snažan, bez ikakvih problema. Svaka sumnja, svaki strah, svaka suza koju sam prolila zbog njega, nestali su u tom trenutku. Moje srce je bilo ispunjeno srećom, ponosom, ljubavlju. Jakov je bio dokaz da je verovanje u život i ljubav moćno, da nije svaka prognoza sudbina. I danas, svaki put kada ga pogledam, podsećam se na to koliko snage ima život, koliko hrabrosti i nade treba da bismo prevazišli i najteže trenutke. Jakov je moj dokaz da ljubav, vera i borba mogu pobediti sve.







Оставите одговор